Kada se univerzum rasprsne u bojama

Svedenost boja, jednostavnost izraza, uticaji tradicionalnog i savremenog slikarstva; neki su od grubo izvedenih zaključaka koji se postavljaju pred zalutalog posetioca.

Milica Kojičić ne pronalazi sebe u gomili, iako ima potrebu da je posmatra, ne bi li bolje odredila svoje mesto u svetu; između ustaljenih pravila i tek prokrčenih puteva. O tome svedoče često kratki nazivi koji iza sebe kriju daleko dublju poruku: "Seobe", "Grupa", "Pokajanje", "Putnici", "Doček", "Žene", "Putnik", "Susret", "Vežbaonica", "Svinje", "Čovek i vreme"…

Osećaj za metafiziku, kao poslednje utočište slobodnih duhova, prisutan je od početka do kraja; od "Seoba" kao stalne potrebe za otkrivanjem tajanstvenih prostora, do "Čoveka i vremena" kao nečega što tu koncepciju ruši ili je čini otežanom.

Izložba je otvorena do 9. aprila.