Nismo smeli da odbijemo Tita

- Kada sam postao član Sedmorice mladih bila je to prekretnica u mojoj karijeri, a zamenio sam tadašnjeg klarinetistu koji je otišao u vojsku. Sećam se, pred jedan od naših nastupa u Nemačkoj u našoj ambasadi uručen nam je dokument, koji je stigao iz Titovog kabineta da smo oslobođeni vojske. Niko od članova našeg benda nije bio u JNA. Zato nismo mogli, ni hteli, ni smeli da odbijemo nijedan Titov poziv da zabavljamo njegove goste, političare i državnike na zabavama koje je priređivao za njih - priča Jova Radovanović.

On ističe da je u vreme početka njegove karijere bilo sve drugačije.

- Kada smo mi stasavali sve je počinjalo da živi. Zajedno sam državom umetnici su stvorili televiziju i novi vid zabave, a sve se dešavalo spontano. Početkom '70-ih godina u Beogradu su bile popularne igranke, na kome su uglavnom svirali diksilend ansambli od sedam muzičara.

Kada je grupa Sedam mladih uveliko svirala bio sam u muzičkoj školi i sećam se da sam lepio njihove postere. Nije mi padalo na pamet, niti sam slutio da ću za tri-četiri godine i sam postati njihov član. Svirao sam na igrankama zato što sam voleo muziku, ali i zbog devojaka, koje su volele muzičare.