Četvrtak 28. 3. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
0
Ponedeljak 08.01.2018.
08:10
J. Arsenović - Vesti A

Slobi je smetalo kako crtam Miru

Kinezi će uskoro trošiti godinu psa, a Srbi već petu godinu žive godinu Vučića. Ovu duhovitu dosetku na račun vladanja aktuelnog predsednika Srbije, poznati karikaturista Predrag Koraksić Corax je iskoristio za originalan naziv kalendara - Godina Vučića - u kojem je svaki mesec za 2018. u znaku neprikosnovenog šefa srpske države. I to onako kako ga Koraksova ruka već godinama iscrtava, sa prepoznatljivim usnama, simbolikom zarđale kašike i obaveznim političkim kontekstom.

Z. Raš
Pero koje raskrinkava: Predrag Koraksić Koraks

Iako gazi 85. godinu života, ugledni karikaturista i dalje neumorno radi. Za list "Danas" crta karikaturu na dnevnom nivou, a posle brojnih priznanja, među kojima je i francuska medalja Vitez časti, postao je i laureat nagrade Pravi primer Novog optimizma.

I sam za sebe kaže da je optimista. To potvrđuje i njegov život, pun izazova i poteškoća od ranog detinjstva, ali koji nisu uticali na Koraksovu mentalnu i duhovnu svežinu, neophodnu za dobru političku karikaturu.

Privatna arhiva
Sa roditeljima

Lažno ime

- Možda sam vitalnost nasledio sa majčine strane. Deda je živeo 103 godine, majka do skoro devedesete, baba oko 95. Majka Zorka je iz Bosne, iz Fojnice, devojački se prezivala Božić. Otac Stojan je iz Gornje Gorevnice kod Čačka. Oba roditelja su bili učitelji. Nekoliko dana nakon što je Tito prekinuo saradnju sa Dražom, oca su mi u jesen 1941. streljali četnici. Na početku rata kao vojnik Kraljevske vojske bio je zarobljen i poslat u logor za Nemačku, ali je on negde u Sloveniji iskočio iz voza i pobegao. Vratio se i podigao ustanak sa Ratkom Mitrovićem. Ima jedna poznata fotografija oslobođenog Čačka, gde na zboru govori Ratko, a tu je i moj otac. Bio je predratni komunista. On je u partiju, recimo, uveo Cvijetina Mijatovića, budućeg predsednika Predsedništva SFRJ i supruga Mire Stupice.

- Vest da su četnici ubili mog oca zatekla nas je u selu. Od jednog sluge dobili smo dojavu da se sprema trojka da dođe i po majku, mog mlađeg brata Ljubomira i mene. Prvo smo pobegli u Čačak, majka se potom ilegalno prebacila u Beograd, dok je brata i mene dovela neka kuma koja je švercovala kajmak i sir. Kuća mog dede Petra Božića u Dobračinoj ulici bila je srušena u bombardovanju Beograda, pa je moj deda, koji je bio Splićanin, odlučio da ode u Zemun, kao, valjda ga tamo neće dirati. Tamo smo živeli pod lažnim imenom. Bio sam Božić, vanbračni sin svoje majke. Ni tu nismo imali mira. Četnici su poslali poternicu za majkom. Gestapo je došao i odveo je u Glavnjaču jer je i ona učestvovala u Pokretu. Trebalo je da dođe neki četnik da je prepozna, ali se on, srećom, nije pojavio iz nekog neobjašnjivog razloga. Posle deset dana provedenih u Glavnjači, Nemci su je pustili.

Privatna arhiva
Dodela nagrade "Ivan Tabaković"

Švaba sa jorganom

- Odmah smo posle pobegli za Batajnicu, kod jednog doktora, koji je imao vrlo "zgodno" prezime - Pavelić. Tu smo, u jednom šoru u Batajnici iznajmili kuću i na šapirografu štampali pamflet protiv fašizma. I tu je postalo opasno, pa smo pobegli u Ugrinovce, gde smo i dočekali oslobođenje. Vrlo dobro se sećam te slike kad se nemačka vojska povlačila. Bile su kiše, selo je bilo pola metra pod blatom kroz koje su se vukli Švabe, povlačeći se pred Rusima i partizanima. Preko puta kuće u kojoj smo bili bio je jedan bogati seljak koji je imao dva vrlo negovana paradna konja. Nemcima se zaglavio jedan lafet u blatu i Švaba je od tog seljaka tražio konje da bi ga izvukli. Kad je ovaj to odbio, ubili su ga na licu mesta. Nemci su bili potpuno razbijena vojska, jedan Švaba je ušao u neku kuću i uzeo drečavi jorgan, karakterističan za domaćinstva u Sremu. Zaogrnut tim narandžastim jorganom prošao je pored mog prozora. Filmska scena.

Talenat nasleđen od dede

- Moj deda Petar Božić bio je višestruko nadaren i verujem da sam talenat nasledio od njega. Odlično je crtao, divno svirao nekoliko instrumenata i komponovao. Bio je izvanredan matematičar. On je sredio finansije u Beogradu. Iz Sarajeva su ga zvali da dođe u prestonicu i da sredi finansije. Ćerka Tatjana i sin Uroš su takođe nasledili crtački talenat. Ćerka je i radila dizajn za kalendar "Godina Vučića". Supruga Branislava mi uglavnom pomaže i uči kompjuteru.

- Posle Zemunske gimnazije upisao sam arhitekturu. Žalim što nisam otišao na primenjene umetnosti. Mati mi nije dala. Znate već kako to ide - nema leba od toga da budeš mazalo i slično. Ona je maštala da budem kao njen brat inženjer. Taj moj ujak Dragomir je posle rata bio dekan Geodetskog fakulteta. Bio je naočit. Zvali su ga Gari, po Gariju Kuperu. Arhitekturu sam tri godine studirao ali sam stalno visio na Akademiji, prisustvovao sam večernjem aktu i družio se sa Ljubom Popovićem, sa Veličkovićem, Nikolom Rudićem.

 

- U sindikalnom listu "Rad" sam radio pet godina, a kada su "Večernje novosti" pokrenute, zvao me je Slobodan Glumac, tako da sam u "Novostima" bio od početka. Problemi su nastali kada je glavni urednik bio Rade Brajović, a u stvarnosti je to bio Vojislav Šešelj. Kada se pojavio Milošević, odmah sam shvatio o čemu se radi. Tako je u "Novostima" počeo jedan interni proces protiv mene. Nisu hteli da objavljuju moje karikature, a zabranjivali su mi da objavljujem u drugim listovima. Ja bih prvo uvek njima ponudio, onda bih je objavio u "Borbi" koju je vodio Staša Marinković. Oduzimali su mi od plate, bio sam izopšten. Recimo, za 25 godina staža dobijao se sat, ja ga nisam dobio. Imao sam pravo na 75 akcija, a dobio sam samo dve, a za te dve sam dobio skoro 6.000 maraka. Tri godine smo se sudili. Nisu mogli da me otpuste, i na kraju su 1993. menjali pravilnik, sa klauzulom, da ako ne podržavaš uređivačku politiku, možeš da dobiješ otkaz. Posle otkaza sam otišao u "Vreme". Moj princip je bio ko odbije moju karikaturu, taj više nikada neće dobiti drugu. Ne prihvatam cenzuru.

Privatna arhiva
Sa suprugom

Vodeni cvet

- Kada su Milošević i Micotakis išli na Pale da ubeđuju Karadžića da prihvati Vens-Ovenov plan, napravio sam kako na tri predsednika Milošević, Ćosić i Bulatović igraju trule kobile. Drže glavu između nogu, ostatak ekipe naskakuje dok Micotakis drži glavu Miloševiću uz drvo.
"Vreme" se tada štampalo u Novom Sadu jer u Beogradu nisu hteli. Pokrajinski tužilac je podigao optužnicu protiv mene i glavnog urednika, da smo napravili karikaturu koja vređa moral, da je to pornografska slika. Tvrdili su da je to felacio, da oni jedno drugom nešto rade, ali smo mi uzvraćali da je to pastirska igra. U pola suđenja su odustali od optužbe, a odbrana našeg advokata Beljanskog je ušla u pravne anale.

- I kada sam se penzionisao nastavio sam da radim za "Vreme". U vreme Koštunice, glavni urednik Dragoljub Žarković je počeo da mi drži primedbe zašto stalno tako crtam Koštunicu.

"Napravi pauzu, odmori malo", govorio bi mi. Do prestanka saradnje je došlo na neuobičajen način.

Više nas iz redakcije je sedelo u kafani u Mišarskoj ulici. Bili su tu pokojni Stojan Cerović, Miša Vasić, Tanja Tagirov, Teofil Pančić, Dejan Atanasijević... Sedeli smo i pili kada dolazi Žarković sa čašom u ruci i počne da priča kako prečesto crtam Koštunicu, da malo spustim loptu. Na kraju mu ja kažem: "Žarkoviću, je l' ti hoćeš da ja više ne radim za "Vreme"? On kaže: "Hoću". I tako sam prestao. Kolege za stolom su se našle u čudu. Žarković se posle izvinjavao.

- Slobodan Milošević i Koštunica su za mene bili velika inspiracija. Svaki na svoj način. Prvi je bio autista, a ovaj drugi se nije mešao u svoj posao, bio je neobavešten. Ja sam uvek reagovao na postupke i na ono što je u datom momentu najaktuelnije. Pokušavao sam da odmah, što bi rekli promtno, reagujem. Jer, karikatura je kao vodeni cvet, živi jedan-dva dana i gotovo. Posle nekoliko godina morate već ispod svake karikature da imate fusnotu i objašnjavate zašto je nastala. Takvu sam knjigu i načinio "Trajno prošlo vreme". Ima oko 900 karikatura koju smo izdali sa Brankom Prpom, uz objašnjenje koji je bio povod za nastanak konkretnog crteža.

- Koštunica nije reagovao na moje karikature, sem jedne prilike na televiziji kada je prokomentarisao zašto se u karikaturama bavim toliko domaćim problemima, a ne crtam malo strane. To nije bilo tačno, ali to je samo potvrdilo njegovu neobaveštenost.

Privatna arhiva
 

Kafa sa Tadićem

- Sve sam posmatrao kroz ključaonicu, nisam lično poznavao osobe koje sam crtao. Kasnije sam tek dobijao neka saznanja kako su reagovali na moje karikature. Milošević je još bio u kućnom pritvoru, pripremali su se da ga pošalju u Hag, kada me je Milutinović, koji je bio predsednik Srbije, pozvao na kafu. Nisam ga pre toga poznavao, a sedeli smo, bogami, dva i po sata u njegovom kabinetu na Andrićevom vencu. Pričao mi je kako mu je u Rambujeu Medlin Olbrajt pevala uspavanku na srpskom jeziku, koju je naučila od guvernante koju je imala kao dete češkog ambasdora u Beogradu.

Privatna arhiva
Pjer: Sa Adijem Mulabegovićem i Zuhom Džumhurom

Kako sam upoznao Pjera

- Imao sam 17 kada sam prvi put objavio karikaturu u "Ježu". Bio sam još klinac u kratkim pantalonama kada sam upoznao Pjera Križanića. On je dolazio u redakciju "Ježa" i igrao šah sa Tošom Paranusom, poznatim humoristom. Voleo sam šah i posmatrao sam partiju sa strane. U jednom momentu dok je Paranus razmišljao, Pjer se okrenuo prema meni i pita: "Čiji si ti mali?" Bio sam ponosan što mi se čuveni Pjer Križanić obratio. Posle sam u "Novostima" 10 godina vodio Pjerov konkrus. Bio sam komesar te izložbe od prvog dana.

Pitao sam Milutinovića kako je Milošević reagovao na moje karikature. On mi rekao da ga nisu zanimale, ali da mu je smetalo to što Miru Marković crtam debelu kad ona to više nije, imala je liposukciju. Smetalo mu je i to što njegovoj ženi crtam cvet u kosi, a ona je prestala da ga nosi.
Milutinović mi je tada dao i knjige sa mojim karikaturama koje su bile zaplenjene kada je Nikačević ušao u B92. Pitam odakle mu, a on kaže da mu je dala državna služba. Posle sam čuo da su neki na Sajmu knjiga ispod štandova prodavali te knjige.

Privatna arhiva
Dedin portret

- Boris Tadić je voleo moje karikature i sakupljao ih. Na neki način nisu bile oštre prema njemu. On se pojavljivao kao učesnik nekog događaja, a glavna kritika bila je usmerena na nešto drugo. Jednog dana me je pozvao na kafu. U onoj istoj fotelji u kojoj sam sedeo sa Milutinovićem sedeo sam i sa njim. Kaže da hoće da kupi moje karikature. Pošaljem mu jedno stotinak, a on je izabrao nekih 30-ak koje su bile dosta blage prema njemu. Posle me je zvao da dođem u Predsedništvo da mi pokaže kako je sve te karikature uramio i okačio po zidu.

- Iako je Vučić čest predmet mojih karikatura poslednjih godina, zanimljivo je da nemam nikakvu informaciju o njegovim reakcijama na njih. Ćute k'o zaliveni. Čuo sam čak da među njima postoji opaska - ako te Koraks ne nacrta, nisi ništa u političkom svetu.

- Ne kajem se što sam podržao Sašu Jankovića. Mislim da je on prava opcija, e sad što je malo nespretan, što je napravio nekoliko grešaka i primio neke ljude koje nije trebalo da primi, to može da se pripiše njegovom političkom neiskustvu, a ne lošoj nameri. Znate, mnogi su u Pokret ušli da bi posle iz njega mogli da izađu. Ispratio sam Miloševića, Koštunicu i Tadića i mislim da ću i četvrtu garnituru vlasti ispratiti. I bez obzira na naziv mog kalendara, želim nam godinu bez - Vučića.

Grčki kaluđer i gavran

- Prezime Koraksić je iz okoline Čačka. U selu Gornja Gorevnica ima možda desetak kuća Koraksića, možda ni toliko, i nigde više. Po teoriji jednog rođaka koji je izučavao rodoslov, mi potičemo od nekog grčkog kaluđera Koraksa. To mi je bilo zanimljivo i tako sam došao na ideju za pseudonim. Kada sam bio u Grčkoj na letovanju i kada sam se predstavio, odmah su uzvratili da znaju da postoji neki njihov kaluđer sa tim imenom.
Zanimljiva stvar je da Corvus corax
u prevodu sa latinskog znači gavran grobar. Ni sam ne znam koliko na internetu postoji pozicija o tom gavranu. Više o njemu nego o meni, mada se i ja tu spominjem (smeh).




 

POVEZANE VESTI

VIDEO VESTI
ŠTAMPANO IZDANJE
DOBITNIK
Sigma Pešić (59)
GUBITNIK
Sonja Biserko (71)
DNEVNI HOROSKOP
strelac23. 11. - 21. 12.
Neko sumnja u vase praktične sposobnosti i poslovni ishod, ali niz prednosti se nalazi na vašoj strani. Ne treba da ubeđujete saradnike u svoje dobre namere ili poslovne sposobnosti, sačekajte na završnicu koja donosi uspešne rezultate. Ukoliko vam je stalo da privučete nečije interesovanje, jako se potrudite.
DNEVNI HOROSKOP
devica24. 8. - 23. 9.
Neko ne razume vaše ideje i to počinje da se odražava na nivo poslovno-finansijske saradnje. Morate imati dovoljno razumevanja za svoju okolinu, stoga izbegavajte varijantu kažnjavanja ili destruktivno ponašanje. Između vas i voljene osobe neke stvari ostaju nedorečene, razmislite dobro o nastavku svađe.
DNEVNI HOROSKOP
blizanci22. 5. - 21. 6.
Delujete optimistično i očekujete pozitivne odgovore. Međutim, trenutna situacija na poslovnoj sceni ne zavisi prvenstveno od vaše volje ili uticaja. Pravilno procenite redosled poteza i nemojte dozvoliti da vas neko preduhiti. Važno je da pažljivije birate reči koje izgovarate pred svojim partnerom koji je nervozan.
  • 2024 © - vesti online